Hrvatski / B2
Postolar i vrag
Živio jednom star i pošten postolar. Imao je mnogo djece, a u kući nije bilo kruha. Radio je cijele noći, no njegove umorne i izranjavane ruke više nisu mogle mnogo zaraditi. Djeca su plakala od gladi. Očajan, uzviknuo je neka mu pomogne bilo tko, pa makar to bio i vrag.
Čim je to izgovorio, netko je pokucao. Na vratima je stajao upravo vrag. Ponudio mu je bogatstvo, ali pod jednim uvjetom: nakon sedam godina postolar mora poći s njim na njegov svijet. Gladni čovjek pristao je, dovodeći svoju dušu u opasnost. U kući je odjednom bilo kruha, zlata i lijepe odjeće.
Jedne večeri Božji Sin putovao je tim krajem. Do neba je bilo još daleko, pa je kod postolara zamolio za prenoćište. Domaćin mu je ponudio staro vino, pečenu jarebicu i mekan krevet. Prije zore gost mu je zahvalio i obećao ispuniti tri želje.
Postolar je poželio da nitko tko sjedne na njegov stolac ne može ustati bez njegova dopuštenja. Tko provuče glavu kroz njegov prozor, ne smije je izvući dok mu on to ne dopusti. A tko dotakne krušku u vrtu, mora ostati uz nju sve dok ga postolar ne oslobodi. Bog se začudio takvim željama, ali ih je ispunio.
Kad je prošlo sedam godina, vrag se vratio po postolara. Čovjek ga je zamolio da pričeka večeru. Tko bi gladan išao u pakao? Ponudio mu je da sjedne na stolac.
Nakon večere vrag je pokušao ustati, ali nije se mogao pomaknuti. Trzao se, bacao, psovao i plakao, uzalud. Na kraju je ponudio postolaru još sedam godina života samo da ga pusti. Majstor je pristao i otjerao ga.
Prošlo je i tih sedam godina. Ovaj put vrag je pokucao na prozor. Opet je najavio da je vrijeme za put. Postolar ga je ponovno zamolio da pričeka dok večeraju. Vrag je gurnuo glavu kroz prozor i ostao zarobljen.
Kad je trebalo krenuti, nije mogao izvući glavu. Koliko god se borio i vikao, prozor ga nije puštao. Morao je obećati još sedam godina slobode postolarevoj duši. Majstor ga je oslobodio, ali i upozorio da će pri sljedećem dolasku biti kraj šali.
Treći put vrag se pojavio kad je novi rok istekao. Postolar ga je poslao u vrt po kruške da se zaslade putem. Vrag je protresao stablo i srušio mnogo plodova, no više se nije mogao odvojiti od kruške.
Opet je molio da ga majstor pusti i nudio još sedam godina. Ovaj put to nije bilo dovoljno. Postolar je rekao da je obećao svoju dušu, ali ne i svoje kruške. Zatim je s mladićima iz kuće izvadio remenje. Počeli su tući vraga po leđima.
Vrag je jaukao i ponudio dvadeset godina života u zamjenu za oslobođenje. Oni nisu prestajali. Napokon je kroz plač povikao da postolareva duša može biti slobodna. Tek tada ga je majstor pustio. Vrag je pobjegao i više mu nije bilo traga.
A sve je to istina, kaže pripovjedač. Čuo je priču od samog postolara dok je kod njega kušao vino.
English summary · includes the ending
An old shoemaker works hard but cannot feed his children. In desperation, he accepts the devil’s offer of wealth in exchange for his soul after seven years. Later, he generously welcomes Christ as a guest and receives three wishes. He asks that anyone sitting on his stool, putting their head through his window or touching his pear tree must remain trapped until he releases them.
When the devil returns, the shoemaker invites him to sit down. Unable to rise, the devil grants another seven years. On the next visit, his head becomes trapped in the window, winning the shoemaker seven more years.
Finally, the devil is sent to collect pears and gets stuck to the tree. This time the shoemaker and the young men of the house beat him until he gives up all claim to the soul. The devil escapes and never returns. The narrator playfully says he heard the story from the shoemaker himself.
Adapted for Lejrbår from the credited source.
Read the source