Hrvatski / C1
Pas i vuk
U nekom dalekom gradu, kojemu ljudi čak ni ime ne pamte, živio je izuzetno vrijedan, već pomalo star pas. Svom je vlasniku služio vjerno i ustrajno, ponizno mu lizao ruku te lajao kada se to od njega očekivalo. Čovjek ga je veoma volio. Gledajući kako mu pas maše repom, često bi odlučio da takvu vjernost valja nagraditi ukusnim zalogajem. Obojica su, dakle, bila zadovoljna: čovjek je živio po ljudskim pravilima, pas po psećima, a svakome se njegov život činio izvrsnim.
Jednog osobito vrućeg ljetnog dana vlasnik je psa pustio u šetnju. Neka potraži šumski hlad, rekao mu je. Psu se baš toga dana nije dalo šetati, ali dopuštenje je prihvatio bez protivljenja. Poslušao je i krenuo prema zelenoj šumi koja se uzdizala na brežuljku iza grada.
Ondje je susreo starog vuka. Pozdravio ga je kao brata i pružio mu šapu, pitajući kako je i služi li ga zdravlje.
Vuk mu je zahvalio i uvjeravao ga da je sasvim zdrav. Pas je ipak uočio koliko je mršav. Zdravlje možda ima, primijetio je, ali očito se mora hraniti kako stigne. Dok je to govorio, ponosno je podigao njušku.
Vuk je pokušao ublažiti dojam, tvrdeći da mu nije tako loše. Njegova istaknuta rebra, međutim, nisu podupirala taj odgovor. Pas je zato započeo poduži govor, upozoravajući ga da bi se trebao na vrijeme pobrinuti za zimu. Gdje će skloniti svoju staru glavu? Zima i glad nisu suputnici koje treba olako prihvatiti.
Kao najbolji dokaz prednosti drukčijeg života ponudio je sebe. Dobro je hranjen i ljeti i zimi, a dlaka mu se sjaji poput svile. Vuk bi, uvjeravao ga je, mogao postići isto: pas će mu pronaći mjesto kod svog vlasnika, pa će i on živjeti jednako ugodno.
– Posla gotovo i nema. Treba samo lajati, a za to ti donose meso, masnoću i kruh. Nad glavom ti je uvijek siguran krov. Dodaj tome vlasnikovu ljubav, pohvale i svakojake nagrade, velike i male. Zar sve to nije bolje od gladi i lova?
Takva je ponuda vuka odmah osvojila. Oduševljeno je pozvao psa da krenu prije nego što zakasne; već sama riječ »meso« bila mu je ugodna za uši. Oprostio se od šume, a srnama koje su dotad ostale žive poručio da mogu odahnuti. Stari vuk odlazi, pa za njih više nema opasnosti od njega.
Pošli su zajedno, ali nakon samo nekoliko koraka vuk je zastao. Pogled mu se zaustavio na psećem vratu, oko kojega se nalazio krug kakav nikada prije nije vidio. Upitao je što je to i zatražio da mu njegov novi suputnik objasni.
– Ah, nije to ništa, samo krug, odgovorio je pas. – Na njega se kopča lanac da ne odem nekamo. To me ne boli i nimalo mi ne ometa san.
Vuk je razjapio usta. Dotad se raspravljalo o hrani, krovu i nagradama; sada je doznao pod kojim se uvjetom sve to dobiva.
– Tebe vežu lancem? Onda mi oprosti, ali ne idem dalje. Vuk nije rođen da bude okovan!
Okrenuo je leđa psu i odmah izabrao posve drugu stazu, onu na kojoj ga je čekala stara oskudica. Ipak, otresao je dlaku i smjelo zavijao. Svoju slobodu neće dati u zamjenu za hranu. Pas bira lanac; vuk će radije izabrati glad.
English summary · includes the ending
A well-fed dog meets a thin wolf in the forest. The dog describes his comfortable life with a human owner. He gets food, a roof over his head and rewards for barking. He offers to find the wolf the same kind of work. The wolf accepts at once, especially when he hears about the meat. He says goodbye to the forest and tells the deer that they no longer need to fear him.
As the two animals set off together, the wolf notices a ring around the dog’s neck. The dog explains that his owner attaches a chain to it to stop him from going away. He says it does not hurt or disturb his sleep.
This changes the wolf’s decision completely. He turns away and chooses a different path, even though it means returning to a hard and hungry life. He would rather be free and hungry than well fed and chained.
Adapted for Lejrbål from the credited source.
Read the source