Hrvatski / B1
Kućica, a odveć golema
Sokrat i mladi Harmid šetali su morskom obalom. Došli su do mjesta na kojem su radnici završavali jednu kuću. Bila je vrlo mala i uska.
„Pogledaj“, rekao je Sokrat. „Ovu kuću grade za mene. U njoj ću stanovati.“
Harmid se začudio njezinoj veličini.
„Zar ti je dovoljna tako mala kuća? Uz tebe će ovdje jedva stati još trojica ljudi.“
„Dobro si primijetio, dragi Harmide“, odgovorio je Sokrat. „U nju bih mogao smjestiti još trojicu. No ti budi oprezniji kada budeš gradio svoju kuću. Neka bude još manja i uža od moje.“
Zatim je objasnio zašto daje takav savjet. Tražio je tri iskrena prijatelja koji bi već sutra s njim ispunili taj mali dom.
No i ta je kuća za Sokrata bila prevelika. Nije mogao naći trojicu takvih prijatelja.
Harmid je govorio o tome koliko ljudi može stati u kuću. Sokrat je, međutim, mislio na nešto drugo: koliko je teško naći prave prijatelje da s njim budu u njoj.
English summary · includes the ending
Socrates is walking along the seashore with a young man called Charmides. They come to a place where workers are finishing a small, narrow house. Socrates says that they are building it for him and that it will be his new home.
Charmides is surprised by its size. He says that, besides Socrates himself, there is barely room for three more people. Socrates agrees with this estimate. However, he advises Charmides to be more careful when he builds his own house: it should be even smaller and narrower.
Socrates explains that he is looking for three sincere friends to fill his little home with him the following day. Yet even this house is too large, because he cannot find three such friends. The ending changes the meaning of the discussion about space. The difficulty is finding true friends, rather than finding enough room for them.
Adapted for Lejrbål from the credited source.
Read the source