Ero s onoga svijeta

Jedan Turčin i njegova žena kopali su kukuruz. Kad je došlo podne, muž je otišao premjestiti privezanog konja i odvesti ga na vodu. Žena se za to vrijeme odmarala u hladu. Upravo tada naišao je Ero i pozdravio je.

„Odakle dolaziš?” upitala ga je.

„S onoga svijeta”, odgovorio je.

Žena je pomislila da dolazi iz svijeta mrtvih pa ga je odmah upitala je li ondje vidio njihova Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci.

„Kako ne bih! Prvi mi je susjed”, rekao je Ero.

„A kako je? Kako živi?”

„Zdrav je, hvala Bogu. Samo mu je teško jer nema novca. Nema čime kupiti duhan ni platiti kavu kad se nađe s prijateljima.”

Žena se zabrinula. Pitala je Eru vraća li se onamo i može li Muji odnijeti nešto novca. Ero ju je uvjerio da upravo kreće natrag i da će mu rado pomoći.

Ona je odmah otrčala do odjeće koju je njezin muž ostavio zbog vrućine. Uzela je njegovu torbicu i predala Eri sav novac iz nje. Ero je novac spremio pod košulju i brzo krenuo uz potok.

Tek što je nestao iz vida, muž se vratio s konjem. Žena mu je ispričala kako je pomogla Muji. Čim je čuo za novac, muž je povikao:

„Kamo je otišao taj čovjek?”

Pokazala mu je put. Skočio je konju na leđa, bez sedla, i pojurio za Erom.

Ero se okrenuo i ugledao jahača. Potrčao je koliko su ga noge nosile i stigao do mlina pod brdom. Uletio je unutra i viknuo mlinaru:

„Bježi, dolazi Turčin da te ubije! Daj mi svoju kapu, stavi moju i bježi iza mlina uz brdo!”

Mlinar je vidio čovjeka koji se približavao i silno se uplašio. Nije ni stigao pitati zašto bi ga taj čovjek htio ubiti. Zamijenio je kapu s Erom i pobjegao. Ero je na sebe nabacio malo brašna i sada je izgledao kao pravi mlinar.

Turčin je sišao s konja i ušao u mlin. Opisao je Eru i pitao kamo je otišao.

„Eno ga, još se vidi kako trči uz brdo”, odgovorio je lažni mlinar.

„Drži mi konja!” rekao je Turčin i potrčao za čovjekom s Erinom kapom.

Jurio je za njim među stablima sve dok ga nije uhvatio. Tada je počeo tražiti novac koji je njegova žena poslala Muji. Mlinar se prekrižio od čuda. Nije vidio ni njegovu ženu, ni Muju, a još manje novac.

Trebalo im je pola sata da se smire i shvate što se dogodilo. Turčin je zatim pojurio natrag prema mlinu, ali prekasno. Ero je uzjahao njegova konja i nestao. Više nije bilo ni traga jednom ni drugom.

Čovjeku nije preostalo ništa drugo nego da se pješice vrati ženi. Kad ga je ugledala bez konja, pitala ga je kako je prošao.

„Ti si Muji poslala novac za duhan i kavu”, odgovorio je, „a ja sam mu poslao konja da ne mora ići pješice.”