Ero s onoga svijeta

Jedan Turčin i njegova žena radili su u polju. U podne je muž otišao po konja da mu da vode. Žena je ostala u hladu. Tada je naišao Ero.

„Odakle dolaziš?” upitala ga je.

„S onoga svijeta, gdje žive mrtvi”, rekao je Ero.

„Jesi li ondje vidio našeg Muju? Umro je prije nekoliko mjeseci.”

„Jesam! On mi je susjed. Dobro je, ali nema novca za duhan ni za kavu s prijateljima.”

Žena ga je zamolila da Muji odnese novac. Ero je rekao da se upravo vraća onamo. Ona je uzela sav novac iz muževe torbice i dala mu ga. Ero ga je spremio i brzo otišao uz potok.

Kad se muž vratio, žena mu je sve ispričala. On je odmah skočio na konja i krenuo za Erom.

Ero ga je vidio i pobjegao u mlin. Mlinar je ondje radio.

„Bježi! Dolazi čovjek koji te želi ubiti! Daj mi svoju kapu, uzmi moju i trči iza mlina, uz brdo!”

Mlinar se uplašio jahača. Zamijenili su kape i on je pobjegao. Ero je stavio malo brašna na sebe pa je izgledao kao mlinar.

Turčin je stigao do mlina i sišao s konja.

„Gdje je čovjek koji je upravo ušao?”

„Eno ga, trči uz brdo!” odgovorio je Ero.

„Drži mi konja!”

Turčin je potrčao za mlinarom. Kad ga je uhvatio, tražio je svoj novac. Mlinar nije ništa razumio. Rekao je da nije vidio ni njegovu ženu, ni Muju, ni novac.

Nakon pola sata shvatili su prijevaru. Turčin je otrčao natrag, ali kod mlina nije bilo ni Ere ni konja. Ero je odjahao.

Muž se vratio ženi pješice. Ona ga je upitala što je napravio.

„Ti si Muji poslala novac za kavu i duhan”, rekao je. „A ja sam mu poslao konja da ne mora hodati!”